Dosadašnji svećenici

u Župi

1754. – postavljen curatus (samostalni kapelan; s obzirom na prava i dužnosti, kurator je gotovo jednak župniku) – trebao je to biti Thomas Mikoch, Bakranin, ali on nije došao, ‘jer mu ne odgovara klima’
1755. – 15. 02. 1761.: Antonius Znika, curatus (15. 02. 1761. otišao u franjevce)
04. 1761.: Antonius Pet. Wagatheij; imenovan curatusom 17. 09. 1762. (14. 11. 1762. uveden u službu, a 02. 01. 1763. preuzeo službu)
– ovaj se svećenik potpisuje (navodimo samo varijante iz dodatka njegovom prezimenu): do 1763., samo: Ant. P(et.) de Wagatheij, od 1763.: ab Eherenpühel, od 1764. ab Eherenbühel, od 1766. auf Eherenbühel, od 1767. auf Ehrenbühl, od 1679. ab Ehrenbühl, od 1770. auf i ab Ehrenbühl, a od 1776. do 1792. samo: Ant. Pet. Wagatheij
2. veljače 1790. – kuratija u Vrbovskom podignuta na samostalnu župu, a Antonius Pet. Wagatheij postao je prvim župnikom (župnik do srpnja 1792.)
(radi množine doseljenih Čeha, morao je biti u Vrbovskom svećenik, vješt češkom jeziku /’Bohemorum capellanus’/)

07. 1792. – 05. 1799.: Gabriel Vuksich, župnik
05. 1799. – 07. 1805.: Andreass Mariassevich, župnik (+ 22. 08. 1805. sa 48 g.)
07. 1805. – 05. 1806.: Paulus Kaliman, administrator (upravitelj župe)
05. 1806. – 1820.: Barthol Mariassevich, župnik
1820. – 1821.: Josephus Stimac, administrator
1821. – 03. 11. 1826.: Joannes Bachich, župnik
1826. – 1827.: Casparus Illdey, administrator
1827.: Joannes Tolljan, administrator
01. 04. 1827. – 01. 09. 1847.: Adalbertus Mariassevich, župnik i canonicus custos Cathedralis Cap. Modrussiensis
01. 09. 1847. – 31. 10. 1848.: Joannes Soić, administrator
31. 10. 1848. – 07. 08. 1849.: Juraj (Georgius) Mance, župnik
07. 08. 1849. – 1869.: Joannes (Ivan) od Maršanić, župnik; od 1869.: canonicus
07. 1870. – +19. 12. 1886.: Franjo (Franciscus) Vlah, administrator; od 09. 1870.: župnik
01. 1887. – 05. 1887.: Franjo Muršić, upravitelj župe
05. 1887. – 18. 04. 1903.: Vjekoslav Vršić, župni upravitelj (do 30. 01. 1890.), župnik (do 1903.), od 1903.: podarhiđakon – kanonik Stolnoga kaptola Senj i rektor senjskog Biskupijskog sjemeništa
1903. – Ante Ladić, upravitelj župe; 05. 10. 1908. – +17. 04. 1919.: župnik
1919. – 1921.: Franjo Ljubičić, upravitelj župe (‘nepovlasno ostavio župu’)
11. 1921. – 01. 12. 1921.: Martin Bubanj, privremeni upravitelj župe
01. 12. 1921. – 10. 04. 1922. – Anton Hrešćak (prognani svećenik iz ‘sirotice Istre’), privremeni upravitelj župe, a 1932. i župe Brod Moravice (duhovni pomoćnik u župi: 04. 09. 1931. – do smrti 12. 10. 1935.)
10. 04. 1922. – Stjepan Petranović primio upravu župe; 12. 01. 1931. imenovan upraviteljem dekanata; 29. 10. 1932. imenovan dekanom kotara vrbovskoga (do 1937.); 29. 12. 1933. imenovan župnikom;
29. 01. 1937. župnik na poledici slomio nogu te ga u župi mjesec dana zamjenjuje sinovac Dragutin Petranović, kapelan – kateheta u Ogulinu
01. 03. 1937.: Petar Butković, imenovan kapelanom (duhovnim pomoćnikom)
Od 10. 05. 1937. župnik Petranović je imenovan kanonikom pojcem (cantor) bribirsko – modruškog kaptola (prisega pred biskupom Dr. Viktorom Burićem: 28. 05. 1937.); u župi: 10. 04. 1922. – 21. 06. 1937.
21. 06. 1937. – 29. 08. 1938.: Petar Butković, upravitelj župe
29. 08. 1938. – 12. 10. 1938.: Mirko Župan, upravitelj župe
12. 10. 1938.: Rikard Valić, upravitelj župe; 1943. – 06. 1962.: župnik; barem od 1955. – 25. 05. 1962.: dekan
25. 05. 1962. – +14. 08. 1980.: Josip Jonaš; od 1962. – 01. 02. 1969.: dekan
14. 08. 1980. – 31. 10. 1980.: Ivica Vuković, duh. pomoćnik i privremeni upravitelj
03. 11. 1980. – 17. 09. 1990.: Đuro Puškarić, župnik
17. 09. 1990. – 24. 08. 2008.: Mato Vuković, župnik
24. 08. 2008. – početak 12. 2011.: Lovro Perić, župnik
– od 2. nedjelje Došašća 2011. do 06. 01. 2012.: župom neformalno administrira Robert Riemann iz Ravne Gore (nedjeljne Mise služe i drugi svećenici)
06. 01. 2012. – p. Ivan Androić MSC, upravitelj župe; 29. 06. 2012.: imenovan župnikom

Istraživao iz razno-razne župne arhivske građe, mjeseca rujna 2015.:
p. Ivan Androić MSC, župnik

___________________________________

NEKI ŽUPNICI U POVIJESTI ŽUPE

 

Bibliografija:
Kupare – Puškarić, prikaz Vrbovsko kroz stoljeća, 1990. g. (doslovni citati označeni su u tekstu navodnim znacima ”  “)
Župna arhiva

“Župnici i župljani župe Vrbovsko zdušno su radili na uređenju svoje crkve kao zgrade, ali su radili i na obnovi žive Crkve osnivajući razne bratovštine i udruge te pokretali i dobrovoljne akcije kada je to trebalo”.

Antonius Pet. de Wagatheij – prvi župnik (na župi od 1762.  do 1792.). Naime, ‘Beneficium Curatum’ (Vrbovsko dušobrižničko središte) postao je samostalnom župom novom regulacijom župa 1790. g. pod carem Josipom II, sinom Marije Terezije, te je 02. 02. 1790. Antonius Pet. de Wagatheij instaliran kao prvi župnik nove župe od strane biskupa Joannisa Bapt. de Jesicha (Ježić), a župnik gerovski Josip Jelačić, koji je ujedno bio delegat modruškog biskupa Ivana Ježića, u nazočnosti novoimenovanog župnika Antoniusa Pet. de Wagatheija, proglasio je Župu Vrbovsko uspostavljenom.
Uspostava župe, koja će postati središte vjerskog i kulturnog života mjesta, otvorene su nove mogućnosti života i rada u Trgovištu Vrbovsko. Nadolazeća desetljeća potvrdit će svu ispravnost i opravdanost toga čina.

Vjekoslav Vršić (1887. – 1903.) – graditelj današnje župne crkve.
– “Od 1904. g., kada je sagrađena sadašnja župna crkva posvećena Sv. Ivanu Nepomuku, uz gradnju materijalne crkve, izgrađivala se i duhovna Crkva. Bilo je to vrijeme misija i duhovnih obnova, osnutaka crkvenih udruga i bratovština i nastavilo se tako za vrijeme župnika Ante Ladića, Franje Ljubičića, Martina Bubnja, Antona Hrešćaka, da bi svoju kulminaciju i puni procvat doživjelo za župnikovanja Stjepana Petranovića…

– Godine župnikovanja župnika Stjepana Petranovića (župom upravljao od 10. 04. 1922. g. do 21. 06. 1937. g.) “upisane su u povijesnicu naše župe i mjesta zlatnim slovima. Jednostavno je nevjerojatno koliko je vrijednoga taj čovjek niskoga rasta u malo godina svoga župnikovanja u župi i mjestu uspio pokrenuti. U tim godinama oslikana je naša župna crkva freskama koje i danas crkvu ukrašavaju, svi prozori u crkvi bili su oslikani vitraji, obnovljeno je groblje, sgrađene su kapelice na Senjskom i tada, Srpskim Moravicama, održavanje misije i proslave, organizirana crkvena i kulturna društva, osnivane ustanove koje još i danas pod drugim imenima postoje.
– Vrijedan je spomena osnutak društva ‘Dobrotvor‘ 1926. g. kojeg je pokrenuo župnik (briga za siromašnu školsku djecu i zapuštenu siročad), te društvo ‘Sloga‘ (pomaže novčanim sredstvima u slučaju bolesti i smrti svoje članove). Valja spomenuti da je upravo župnik Petranović dana 09. 08. 1925. g. predložio ‘da općinsko zastupstvo odstupi staru općinsku zgradu za Hrvatski narodni dom koji se imade podići kad se skupe novčana sredstva’. Godine 1927. gradnja toga doma je započeta i dovršena izvana, a 27. 08. 1934. g. dom se počeo uređivati iznutra i dovršen je iste godine s cijenom koštanja od 20.000 ondašnjih dinara. Godine 1928. prizemlje Hrvatskog narodnog doma uređeno je za javno kupatilo. Dom je to ime nosio sve do kraja rata. Bio je vlasništvo kulturnih društava mjesta. Sada nosi ime Lovački dom.
– 1922. g. osnovano je u Vrbovskom sportsko društvo koje je na poticaj župnika Petranovića 1926. g. dobilo ime ‘Tomislav‘. Iza rata preimenovano je u ‘Jelu’, a sada nosi naziv ‘NK Vrbovsko’.
– Nadalje, u Spomenici župe po godištima čitajući možemo vidjeti što se sve u mjestu događalo:
– Dne 14. lipnja 1931. g. konstituirala se Mljekarska zadruga u Vrbovsko i u Upravni odbor izabran je upravitelj župe Stjepan Petranović koji je to već više godina preporučivao.
– Dne 24. veljače 1932. g., u godini ekonomske krize, pod vodstvom župnika osnovan je Odbor za prehranu oskudnog pučanstva i popisani su oni kojima se mora dati bilo besplatno bilo uz odradbu u poslu općinskih putova i sl.
– Dne 12. rujna 1936. g. provedena je električna struja u župni stan, a 30. listopada iste godine u župnu crkvu i kroz cijelo mjesto Vrbovsko. Zanimljivo je spomenuti da je cijena kW/h bila 7 dinara, a ulična rasvjeta je bila besplatna’.

Župnik Petranović nije bio samo čovjek akcije. Bio je čovjek duha i pera. Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima iz Zagreba izdalo mu je zbirku pripovjedaka ‘Gorančice’, rado čitanu i visoko cijenjenu knjigu”.
– 16. 06. 1990. g., dan uoči završnih slavlja 500. godišnjice mjesta i 200. godišnjice župe Vrbovsko, ‘Odbor za pripremu i održavanje ovih slavlja’, čiji su članovi bili i autori prikaza ‘Vrbovsko kroz stoljeća, Damir Kumpare, dipl. politolog i Đuro Puškarić, dr. teol. i patr. znanosti te župnik vrbovski, dali su u svom javno iznesenom prikazu slijedeće prijedloge (između ostalih):
– “da se u spomen župnika Stjepana Petranovića Radnička ulica preimenuje u Ulicu Stjepana Petranovića
– da se nogometnom klubu ‘Vrbovsko’ vrati njegovo ime pod kojim se spominje već 1926. g., a to je ime ‘Tomislav’
– da se Lovačkom domu vrati njegovo staro ime koje je imao od osnutka 1925. g. pa sve do 1947. g., a to ime glasi Hrvatski narodni dom
– da se u trajni spomen na ova naša slavlja obnovi rad Narodne čitaonice koje je osnivanje pokrenuo tadašnji župnik Vjekoslav Vršić 1875. g., te da joj se da ime Narodna čitaonica – Vjekoslav Vršić. U tu svrhu predlažemo da se od Trgovačko-ugostiteljskog poduzeća ‘Promet’ zamoli napuštena i ruševna, nekoć obiteljska kuća Bunetinih, te da se dobrovoljnim prilozima poduzeća, ustanova i pojedinaca, obnovi i u njoj otvori čitaonica i zavičajni muzej koji bi svjedočio o našoj prošlosti i sadašnjosti
– da se Sv. Ivan (Nepomuk) ponovo vrati na svoje staro mjesto (na most na Dobri)”.
Dakako, NIŠTA od ovih prijedloga – a sada je 2015. godina – iako je ovo doba ‘demokracije’, kada nije ‘klerikalizam’ da ime nekog zaslužnog svećenika bude u nazivu – do danas NIJE PRIHVAĆENO niti OSTVARENO. Čudno?

– Župnik Petranović, nakon imenovanja kanonikom pojcem (cantorom) bribirsko-modruškog Kaptola u svibnju 1937. g., predao je Župu Vrbovsko 21. lipnja iste godine dosadašnjem duhovnom pomoćniku Petru Butkoviću i odlazi u Bribir. Istupao je oštro protiv komunizma i partizana koji su ga uhapsili i pretukli na smrt. Izdahnuo je u sanatoriju u Kraljevici 31. ožujka 1944. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su iz Kraljevice na mjesno groblje u Bribiru 1. travnja 2000. godine. Komunističke vlasti punih 56 godina nisu dopustile prijenos njegovih posmrtnih ostataka u bribirsku župu. Prijenos posmrtnih ostataka vlč. Petranovića omogućen je zahvaljujući zalaganju sadašnjeg bribirskog župnika i crikveničkog dekana vlč. Ante Cindrića. (Spomen knjiga za župu u Vrbovskom) – (Mile Bogović Slunjski, Svećenici s područja današnje Riječko-senjske nadbiskupije poginuli u Drugom svjetskom ratu, Zvona, XXX /Rijeka, lipanj, 1992./, 6/240., s. 5) – (Informativno-katolička agencija – IKA, 02. 04. 2000. / 00:00 / IKA V – 19475/4).

– Zlatne godine upravljanja župom i župnikovanja Stjepana Petranovića “naslijedio je 1938. g. Rikard Valić, koji je kao župnik kroz ratno pustošenje doživio rušenje svega onoga što su njegovi prethodnici gradili. No, najteže rušenje bilo je rušenje i gaženje ljudskih života i temelja svakog solidnog života koje je novi politički sustav bespoštedno drmao, a to su temelji vjere i čovječnosti. Ratni vihor odigrao je i u našem mjestu svoj krvavi ples. U ratnim i poratnim godinama, u našoj župi živote je izgubilo 385 osoba. Ne želimo ovdje prebrajati žrtve i trgovati njima, jer smatramo da je svaki, ma i jedan ljudski život, neizmjerno vrijedan. Ipak, istini za volju, moramo reći da je od tih žrtava broj hrvatskih 270, srpskih 85 i romskih 40. Svi se mi svih tih žrtava ove noći s poštovanjem sjećamo.
Poraće i novi politički sustav rušio je stare vrijednosti i stvarao novi stil života u kojem je pojedinac malo vrijedio i topio se u fetišiziranoj masi. Gasila su se kulturna i dobrotvorna društva, pojedine ustanove stavljene su u službu dnevne politike, a Crkva je potiskivana iz javnog života u zidove Crkve i više sakristija. Crkva se praznila, novi režim stvarao si je bazu kupujući proletarijat, a vjera je tinjala u srcima”.

– Župnika Valića je 1962. g. naslijedio vrijedni dugogodišnji župnik Josip Jonaš, koji je ovdje umro (1980. g.) i pokopan, “a koji je došao na ruševine i rasulo u svakom pogledu. Dao se na posao, podržavao tinjajuću vatru vjere da ne ugasne, vodio i gradio župni stan, da bi nerazumljen i najviše samom sebi prepušten, u svojoj 63. godini poput svijeće dogorio na oltaru ove župe. Vidljivi plod njegova rada jeste naš novi župni stan, u kojemu i danas župnici žive i ureduju. Bio je ovdje župnikom u dosta teška vremena za Crkvu. Duhovne plodove njegova rada zna i vrjednuje jedino Bog”.
– Koliko je ovaj čovjek trpio u godinama 1976. – 1980.! Ovo smo nemilo razdoblje župne povijesti temeljito obradili – jer postoji dosta arhivirane korespondencije – ali o tome na drugom mjestu.

– Župnika Jonaša je 1980. g., u dosta razjedinjenoj župi, naslijedio župnik dr. Đuro Puškarić, “koji je od samog svog dolaska odmah nastavio ondje, gdje su njegovi prethodnici stali. Vođen primjerom Kristovim i uzorom djelovanja posebno župnika Stjepana Petranovića, ovaj je župnik marljivim i mudrim radom pokazao, da je i u nesklonim vremenima, moguća duhovna i materijalna obnova kako župe, tako i sveg života mjesta…”. Za njegovo vrijeme obnovljen je crkveni krov, vanjska fasada te unutrašnjost crkve, zatim kapelica Sv. Antuna Padovanskog, Majke Božje Lurdske na Senjskom i kapelica MB Karmelske na groblju.
– 14. 03. 2009. g., već kao župnik Rukavca, dr. Đuro Puškarić postao je počasnim građaninom Vrbovskog. U obrazloženju priznanja, stoji (a prenosi IKA od 14. 03. 2009.):
‘Jedinstveno priznanje jedne civilne uprave bivšem župniku uručeno je na svečanoj sjednici Gradskog poglavarstva i proslavi Dana grada 14. ožujka u dvorani kina u Vrbovskom. ‘Ovime sam postao vaš počasni građanin, a vi ste moji od prvoga dana kad sam došao u Vrbovsko’, rekao je laureat, posebno se obrativši mladima bez kojih nema budućnosti toga goranskog kraja. ‘Raduje me što i danas ovdje ima puno mladih. Njima moramo pomoći i stvoriti uvjete da i ostanu u ovome kraju’, rekao je dr. Puškarić i upozorio kako je, da bi se stvorili uvjeti ostanka, potrebno čuvati i ne prodavati nasljeđe i zemlju.
Komisija za dodjelu priznanja Grada Vrbovskog u odluku o imenovanju prvog počasnog građanina donijela je na prijedlog Puhačkog orkestra mladih uz obrazloženje da je nekadašnji župnik ostavio dubok trag na materijalnom i duhovnom planu grada. ‘Vrhunac djelovanja dr. Puškarića bilo je organiziranje velike obljetnice vrbovčanskih jubileja: 500 godina Vrbovskog i 200 godina župe’. U priopćenju su navedene brojne obnove crkvenih objekata, počevši od župne crkve i stana, i to u godinama kada Crkva nije mogla računati na pomoć mjesne zajednice i države.
‘Mnogo veću stvar dr. Puškarić napravio je na duhovnom planu. U to vrijeme kad je bilo potrebno okupljati mlade i polako ih oslobađati sputanosti ateističkog odgoja, župnik je pokazao veliku mudrost. Tiho i nenametljivo širio je među mladima ljubav prema vjeri, svome mjestu i Domovini. Pri tome shvaćajući da živimo u nacionalno i vjerski mješovitoj sredini ukazivao je na potrebu tolerancije i međusobnog uvažavanja prema svakome čovjeku… Odgojio je i budućeg svećenika i vjeroučitelja koje Vrbovsko u svojoj dugoj povijesti nikad nije imalo. I nakon njegova odlaska iz naše župe brojni mladi ljudi nalazi su kod njega podršku u pronalaženju svojih putova do kvalitetnog obrazovanja. Mnogi su Vrbovščani uz njegovu pomoć pronalazili svoju egzistenciju i radno mjesto. Nikada nije pitao što su Vrbovščani učinili za njega, nego što on može učiniti za Vrbovsko. Taj vrhunski intelektualac bio je doista građanin našeg grada i kada u njemu nije živio’, navodi se u priopćenju koje je pročitao predsjednik Gradskog vijeća Slavko Medved.

– 1990. g. dolazi u Vrbovsko župnik Mate Vuković. Prvi župnik od osamostaljenja Hrvatske. “Uviđa da bi trebalo obnoviti toranj župne crkve i kapelicu Sv. Terezije u Moravicama, ali ratne prijetnje te su planove zakočile. Ubrzo se osniva crkveni zbor s orguljašem, koji svake nedjelje svojim skladnim pjevanjem uveličavaju Službu Božju”.
– Na ranijim web stranicama župe (www.zupa-vrbovsko.com), piše p. Ivan MSC, tadašnji župnik:
18. 07. 2014.: Oproštaj od bivšeg župnika vlč. Mate Vukovića
U petak u 18 h, na inicijativu župljana – iako to nije uobičajeno za bivše župnike, ali je indikativno – u dobráno ispunjenoj župnoj crkvi u Vrbovskom, slavljena je Sv. Misa zahvalnica za dar svećeništva, upriličena i kao oproštajno slavlje prije odlaska u mirovinu ranijeg vrbovščanskog župnika, od naroda veoma obljubljenog vlč. Mate Vukovića, sadašnjeg župnika u Brod Moravicama.
Vlč. Mate je zaređen prije 47 godina (02. 07. 1967.), a u vrbovščansku Župu je došao 1990. godine, kao prvi ovdašnji župnik od osamostaljenja Hrvatske. Svoju službu u Vrbovskom revno je obavljao sve do 2008. godine, kada dekretom riječkog Nadbiskupa odlazi u župu u Brod Moravice, u kojoj ostaje sve do sadašnjeg umirovljenja.
Tom prigodom, kraću propovijed održao je sadašnji vrbovščanski župnik p. Ivan MSC. Propovjednik se zahvalio u ime svih župljana u prvom redu Gospodinu, a potom i vlč. Mati, za njegovo revno služenje u ovoj Župi, te je, između ostalog, naveo:
Svijet je žedan ljubavi, nježnosti, topline, svijet čezne da ga povežemo s Isusom Kristom. U tom smislu, Božja ljubav je izabrala i nama darovala svećenika Matu da bude Njegova hodajuća dobrota… Duh Sveti ušao je u Hram svećeništva vlč. Mate da bude u službi svog velikog Boga i Gospodina, posvetio ga da u ovoj župi 18 godina nosi riječ koja je liječila rane, oslobađala, tješila i blagoslivljala…
Velečasni Mate, ovi ljudi u Vrbovskom pamtit će Vašu otvorenost, darežljivost, susretljivost, pomaganje, gostoprimstvo, brigu i vrijeme za druge, Vaš osmijeh s kojim ste ih susretali, s kojim ste donosili radost, raspoloženje i zadovoljstvo u njihova srca. Niste bili službenik nego nositelj ljubavi Isusa Krista, uvijek svima na raspolaganju…. Hvala što ste svojim životom i djelima svjedočili da je Bog ljubav. Hvala Vam za sve tople riječi, svu nadu koju ste ulijevali u naše duše – vedrinu i radost, evanđeosku jednostavnost srca. Hvala za svaki znak odrješenja i izgovorene Riječi Pretvorbe… Hvala što ste – u srcima ovih ljudi – bili Božje Srce na zemlji. Hvala za svjedočenje da svećenik može biti sretan čovjek…
Vaši su dlanovi posvećeni zauvijek uljem radosti Duha Svetoga. Tim dlanovima nastavite nas i dalje, i još dugo, blagoslivljati, i svijet i nas i sve ljude.
Na kraju misnog slavlja, vlč. Mati su se, uz prigodne poklone, zahvalili pojedini predstavnici župljana te gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić.
Slavlje se nastavilo bratskim druženjem u prostoru Pastoralnog centra u izgradnji.

– Dakako da je mnogo zaslužnih župnika zaslužilo da im se posveti barem nekoliko redaka. Mi smo izdvojili – ne želeći umanjiti zasluge drugih – samo one o kojima nam je dostupno više podataka.

studeni 2015., p. Ivan MSC, župnik