Djevojčica: ozdravljenje nikako da se dogodi

Imam 15. god. Kažu da treba vjerovati da je Isus živ i da ozdravlja. Ja vjerujem u Duha Svetog i Isusa, počivala sam u Duhu na duhovnoj obnovi nekoliko puta i velika mi je želja da me Isus ozdravi, jer imam problema sa prsnim košem, tako sam se rodila, predala sam Mu se cijela i znam ako On to hoće da može. Ali to nikako da se dogodi. Zašto? (M.)

 

Tvoje tijelo je sveto samim tim što postoji. Ima stvari koje ti se kod tvog tijela ne sviđaju. Ne prihvaćaš vlastiti fizički izgled u cjelini. Dobro. Ako ti se ne sviđaju tvoja prsa, probaj sastaviti popis dijelova svoga tijela: oči, kosa, nos, usta, noge… Osim onih koji ti se ne sviđaju, imaš dijelova koji su zdravi, i drugih koji ti se sviđaju. Pokušaj zatim razmišljati o unutrašnjosti svog tijela: pluća, jetra, srce, bubrezi… Vidjet ćeš da je tijelo savršen stroj, u najmanju ruku gitara na kojoj je pukla jedna žica, ali pravi umjetnik će znati na njoj lijepo svirati… Ako nemaš prsa koja se približavaju idealnoj formi koju nameće vladajući model reklama i mode, ne osjećaš se ono što jesi? Ma ne, svako ljudsko biće je jedinstveno, nezamjenjivo i neponovljivo, Božje stvorenje, unikat. Imaš darove koje možeš staviti na službu ljudima. Trebaš biti ponosna na tijelo koje imaš ma kakva bila njegova izvanjska forma. Isus te ljubi upravo takvu kakva jesi: s takvim nosom, s takvim prsima… Da te je Bog htio drugačiju, stvorio bi te drugačiju. Ali te ljubi upravo takvu kakva jesi, kakvom te je On stvorio. Ili želiš odbaciti ono što je Bog stvorio? Sve što je On stvorio, bilo je ‘dobro’, ‘jako dobro’, navodi Knjiga postanka. Suglasi se sa sobom, prihvati samu sebe kako je Bog prihvatio tebe; ljubi samu sebe i ne dopusti da budeš povrijeđena svojim tijelom.

Drugi nisu ljudska bića samo zato što imaju tijelo koje drugi određuju za njih da je lijepo. Nemoj se podcjenjivati, ne sviđati se sebi, ne ljubiti sebe; samoprihvaćanje (mišljenje koje se ima o samom sebi) započinje od psihe; pokušaj se ponašati suprotno od onoga što ti naređuje tvoj negativni dio; ne možeš neke stvari promijeniti, ali možeš promijeniti svoj stav prema njima. Razvij osjećaj vlastite vrijednosti, ne uspoređuj se s drugima (oni su ionako slični ili jednaki nama). Ti si puna dragocjenih vrijednosti, jer si stvorena na sliku Božju.

Priznaj pred Isusom istinu o tome, što držiš o samoj sebi… On je došao na zemlju, umro na Križu, da bi nam pokazao kako si dragocjena za Njega. On te ljubi, ti si dragocjena za Njega, za tebe je život dao. Stoga se u svojim poteškoćama možeš obratiti Njemu: ‘Isuse, osjećam se razočarano jer me nisi ozdravio, osjećam se potpuno bezvrijednom, stalno podređenom. Ove osjećaje sada dajem Tebi, da to za mene poneseš na Križ. Molim Te, nosi ih za mene’.

Možda imaš prema Isusu podijeljene osjećaje: možda nikad nisi iskusila da te On ljubi; možda se nikada nisi pouzdala u Njega, jer se plašiš da ćeš ponovno biti razočarana ili pozlijeđena, ostavljena na cjedilu, da Bog neće učiniti ništa. Sve Mu to reci… On se neće naljutiti na tebe, ako kažeš istinu; On ti želi pomoći; zamoli Ga: ‘Isuse, moje pogrešne predodžbe ponesi na Križ i pokaži mi, kakav si Ti stvarno; izliječi moje ranjene osjećaje…’

Ako su ti prsa bolesna, molila si Isusa a On te nije ozdravio, blago tebi! Isus smatra da je, barem za sada, to bolje za tebe. S tobom nešto ozbiljno računa; Bog sa tobom ima plan u ovom svijetu, plan koji nikada, nitko drugi, ne bi mogao ispuniti. Bog te je želio imati, i on te je takvu htio. Stoga te je takvu i stvorio, kakva jesi, i čuva ti život; po imenu te zazvao. Više te ljubi takvu; potrebnija Mu je (za spasenje tebe i svijeta) tvoja bolest nego zdravlje (možeš li Mu pokloniti povjerenje?). Možda si vikala: ‘Bože, oslobodi me te bolesti! Ona me uništava…’; a Bog nije učinio ništa. ‘Bože, zašto postupaš tako sa mnom? Izliječi me, molim Te!’ Bog međutim dopušta da taj problem i dalje traje. I Isus ti govori: ‘Imaš li ti povjerenja u mene?… Možeš li ti pobjedonosno živjeti s tim prsima?’ I pomoću vjere uzdići ćeš se do pobjede, i odjednom se razrješavaju poteškoće… Više se toga ne moraš bojati, jer si otkrila put do pobjede. Slobodna si. Možeš ostati hroma, slijepa, s bolesnim prsima, ali ćeš, zahvaljujući Isusu, hodati u svjetlu i miru; ti si tada zdrava, u punom smislu, jer si upoznala spasenje, pravi život što ga ni smrt ni patnja ne mogu umanjiti. Poslije ćeš, poput mene, Bogu zahvaljivati: ‘Gospodine, zahvaljujem Ti za ovo iskustvo i za sve što sam pri tome naučila.’ Bog je vjeran i neće dopustiti da budeš time opterećena iznad svojih snaga, ni za milimetar, ni za miligram (usp. 1 Kor 10,13). Kakve god probleme imala, kakva god iskušenja ili poteškoće trpjela, možeš biti sigurna, da je Bog sve brižljivo odmjerio. Ako ostaneš uz Njega, kroz tu malu ‘deformaciju’ ćeš upoznati snagu, koju imaš u Isusu. Postani Božje sredstvo koje će drugima, u sličnoj patnji, znati pomoći. ‘Bože, ovaj problem mi se čini suviše velikim i teškim. Strah me je, da će mi postati nepodnošljiv. Ne mogu naći nikakav izlaz. Ali Ti si obećao da me nećeš kušati iznad mojih snaga. Zato mi udijeli svoju snagu i pokaži mi izlaz iz ove situacije; pokaži mi, gdje me s tim problemom želiš upotrijebiti…’. Ako Bog neku ‘kušnju’ dopusti, brine se i za ishod. On koristi sve tvoje bolne događaje, iskušenja i probleme koji ti nanose tolike nevolje, da ih pretvori u blagoslov, za tebe i za druge. Ne želiš li da te Bog upotrijebi tako, da drugima donosiš blagoslov, izliječenje, utjehu i jačanje? Uzmi si vremena da zahvališ Bogu…

– Drago dijete, ne želim ti davati jeftinu utjehu. Mi te razumijemo. Ali znaj, Bog može pisati ravno i po krivim linijama. Nekada se mora ići i teži put da bi se spoznalo, da je on bio bolji. Povijest je zabilježila, a i neki duhovni pisci, da je Mojsije, osloboditelj Izraela, bio mucava jezika, kao i Demosten, najveći govornik helenske kulture (prvi mu je govor publika toliko ismijavala da ga je morao prekinuti; odlazio je na nekoliko mjeseci od ljudi i u podzemnim špiljama vježbao govoriti; da ne bi mucao, stavljao je male kamenčiće pod jezik i tako se vježbao; odlazio je na morsku obalu i nadvikivao se sa bukom morskih valova; imao je slaba pluća, pa je u slobodnoj prirodi deklamirao govore i stihove; i danas, nakon 2370 godina, svatko tko hoće nešto postići na polju govorništva, mora proučavati i Demostenove govore!); veliki filozofi Spinoza i Descartes bolovali su od tuberkuloze pluća; Kant, Milton… bili su sve ljudi krhkoga zdravlja, s tjelesnim manama; kada rimski filozof Seneka kaže da netko može na bolesničkom krevetu biti upravo tako junak kao i na bojnom polju, htio je time označiti upravo ono što je ostvarila Martha Robin i Sv. Mala Terezija; Wallenstein, veliki vojskovođa, bio je tako bolestan na živce da nije mogao podnijeti ako bi pijetao zakukurikao; Richelieu, veliki državnik, veoma se prestrašio kad bi ugledao vjevericu; filozof Bayle nije mogao podnijeti kapanje vode; Erazmo Rotterdamski dobio je groznicu ako bi pomirisao ribu; Goethe, klasični njemački pjesnik, užasno je trpio kad bi osjetio dim duhana… Ima još takvih, koji su u slabom, boležljivom tijelu nosili veliki duh.

– A ti moliš… i nikako nema uslišanja? Znaš li kako je dugo Dante radio na svojoj ‘Božanskoj komediji’, na djelu svjetskog glasa? Ravnih 30 godina. Newton, veliki astronom, 15 je puta prepisao svoju ‘Kronologiju’, dok je napokon bio s njome zadovoljan. Kad je Tizian, neumrli slikar, poslao caru Karlu V. svoju čuvenu ‘Zadnju večeru’, napisao mu je da je na njoj radio 7 godina skoro svaki dan, a često i noću. Vergilije je 20 godina pisao ‘Eneidu’. Pred smrt ju je htio uništiti, jer mu nije bila posve dobra. Stephenson je radio na usavršenju svoje lokomotive 15 godina. Watt je razmišljao 30 godina nad svojim kondenzionim parnim strojem… I to u kakvim UVJETIMA?! Dante je pisao svoje velebno djelo “Divina comedia” u progonstvu, boreći se s bijedom. Schiller je svoje najvrjednije drame napisao na bolesničkoj postelji. Mozart je svoj “Requiem” završio u teškoj bolesti… Na vrhuncu svog životnog vijeka, Beethoven je oglušio (kao i Mändelssohn, veliki njemački skladatelj), a poslije je napravio svoja najbolja djela… I sâm Gospodin Isus – i On, kao ono zrno gorušice, 30 je godina živio povučeno, rekli bismo – za kraljevstvo Božje – beskorisno. A je li bilo tako? Naprotiv. Bilo je to vrijeme priprave i dozrijevanja, da bi onda u 3 godine donio plod: Božji nauk, otkupio čovječanstvo i osnovao Crkvu. Tako velik, da se o Njemu smije govoriti samo na koljenima…

– Kakve sile drijemaju i u tebi, draga kćerce! Samo te poteškoće mogu izgraditi…

– Sada, kada si prihvatila sebe onakvom kakva jesi, tek sada – ako to još uvijek želiš – možeš početi moliti Isusa za svoje tjelesno ozdravljenje…