Kušnja i napast

Molim Vas da mi objasnite razliku između kušnje i napasti? Smatram da to nije jedno te isto, ali pravu razliku u potpunosti ne znam. (M.)

 

U planu Božjem, koji želi divinizirati čovjeka u Kristu, kušnja, i njena sotonska eksploatacija, napast, neizbježne su: one čine prijelaz iz darovane slobode u življenu slobodu, iz izabranja u alijansu.

Kušnja pridružuje čovjeka Božjem misteriju; ona je put unutarnje Pashe, put ljubavi koja se nada (Rm 5,3), svjedočanstvo ljubavi i vjernosti, polje djelovanja Milosrđa i Milosti, prilika za Otkupljenje…

Bog, dakle, može čovjeka (njegovu vjernost) kušati po patnji, kušnji, a Sotona to hoće srušiti – što ne isključuje da isti događaj može biti kušnja prema Božjem planu, a napast prema mjerama Sotone. No, Bog nije htio zlo, nije ništa učinio za destrukciju ili za čovjekovu nesreću – hoće da nam kušnja bude pashalna: da nas pridruži svome misteriju i divinizira u Kristu.

Kušnja je usmjerena prema životu, a napast ‘rađa smrt’.

Kušnja se prihvaća, a protiv napasti se čovjek bori.

Kušnja je dar milosti, a napast je poziv na grijeh.

Napast je kriza između kušnje i izbora; izabrana, ona je grijeh koji vodi u smrt.

Kušnju predstavlja i napast koju čovjek ne prihvaća.

Bog svoje kuša, a samo ih Sotona napastuje.