Vjernik i kabala

DA LI VJERNIK KOJI IZNAD SVEGA LJUBI BOGA I ISUSA, SMIJE PROUČAVATI KABALU? (B.)

Kabala (= tradicija = kabalistika) je ‘mističko-spekulativna struja srednjeg vijeka i novijeg vremena koja posjeduje ezoterijsko izlaganje misaonog svijeta židovske predaje uz pomoć neoplatonske filozofije’ (Religijski leksikon), ‘suma židovske mistike’ (J. Blažević) ‘temeljena na okultnom tumačenju Biblije, neoplatonističkoj slici svijeta i gnostičko-dualističkim idejama, a povezana s mesijanskom nadom, pučkom pobožnošću i magijom brojeva’ (usp. ‘Kabala’, u: ‘Opći religijski leksikon’, str. 411). Sljedbenici su si pripisivali pretenciozna imena, kao ‘poznavatelji ljepote milosti’, ‘umom obdareni’ i ‘mudraci srca’, a sam objekt bijaše ‘skrivena mudrost’.

Prvi nositelji kabalističke tradicije potječu iz rabinskog židovstva, osobito iz kruga učenika rabija Jochanan ben Sakkaia i rabija Akibe (obojica su djelovali u Judeji u 1. st. posl. Krista; tehnički sadržaji ove, u pisanoj formi nezabilježene tradicije, preneseni su u Talmudu).

Tek kasnije su se pojavili pisani dokumenti, posebno knjiga Jezira, nastala između 3. i 6. st.: sadrži prikaz 10 sefira i 22 slova hebrejskog alfabeta kao pra-brojeva na kojima počiva svijet; kasnije se razvila mistika brojeva, odnosno spekulacije o brojevima i slovima kao fundamentima svijeta (osobito u rabinskim tumačenjima Sohara, Tanaha i Talmuda, židovskih spisa). Taj mistički smjer u židovskoj filozofiji svoje posebno mjesto nalazi od 9. do 13. st. (osobito u 12. st. u južnoj Francuskoj; iz Palestine je preko Španjolske doprla u zapadnu i istočnu Europu gdje se je povezala s ‘kasidizmom’).

Ukratko, kabala stavlja u osnove neoplatonsku ideju apsolutne onostranosti, jedincatosti i nepersonalnosti, tj. nesličnosti Božje sa čovjekom. Zemaljsko-materijalni svijet čuva Bog pomoću 10 djelotvornih duhovnih sila ili emanacija (‘sefiroti’) kojima pripadaju i čovjekova moć spoznavanja i besmrtna duša (koja se može spasiti samo poštivanjem Tore). Zadnji cilj ovog učenja jest mesijansko očekivanje: ubrzana priprava mesijanskog otkupljenja svijeta.

Nema jedinstvenog kabalističkog učenja, ali postoje razne kabalističke tehnike (kao hermetička kabala /temura, albam i sl./).

Razlikuju se teoretska (spekulativna) i praktična (magijska) kabala: dok se teoretska bavi spoznavanjem, u praktičnoj se kabali radi o magiji, mantičkim praksama (stvaranju amuleta i sl.) te o praksi ‘gematrije’.

Ovo se tajnovito učenje kasnije otvorilo sekularističko-prosvjetiteljskim strujama. Osobito početkom 20. st., hermetičko kabalističko učenje i motivi dobivaju značenje i izvan židovstva, ponajprije u okultnim krugovima (u teozofiji ili u Golden Dawnu), a osobito zahvaljujući širenju New Agea i moderne ezoterike. No, već kabala ‘Golden Dawn’sa ima malo zajedničkog sa židovskom kabalom i kabalističkom Tanah-hermeneutikom. Tako npr. kabala Crowleyevog ‘Ordo Templi Orientis (OTO) ima za temelj njegov ‘AL vel Legis’ i udaljila se potpuno od židovske kabale. U ‘kabala pop-kulturi’, Madonna npr. propagira pseudokabalističko-ezoterijske poruke. Od današnjih ortodoksnih židovskih kabalista, ova pop-kabala se kritizira kao falsifikat (u tu kabala-scenu pripadaju i Ashton Kutcher, Demi Moore, Mick Jagger, Britney Spears, Naomi Campbell i slični/e).

Groteksno je da mnoge ‘zvijezde’ hrvatske celebrity scene nose oko lijevog ručnog zgloba vunenu crvenu nit, koja, po kabali, štiti od uroka… Groteksno je i da mnogi ‘katolici’ čitaju protukatoličke romane Dana Browna ‘Anđeli i demoni’ (kabalistička egzegeza stvaranja svijeta) i ‘Da Vincijev kod’ (krivotvorina u duhu kabale), a ne knjigu katoličke povjesničarke A. Welborn ‘Dekodirani Da Vincijev kod’…

Bilo bi doista začuđujuće da bi neki ‘vjernik koji iznad svega ljubi Boga’ uopće proučavao (a zar samo ‘proučavao’?), nešto iznad svega ezoterijsko i u mnogočemu alkemijsko i okultno, što je sa vjerom i kršćanstvom nespojivo, a spojivo s newageovskim otpadništvom od Isusa Krista i odstranjivanjem otajstva Križa Kristova?! Bio bi taj kao ‘vjernik’ Juda koji je po-ljubio Isusa izdajom…