O Župi

Povijest ukratko

  • Povijesna vrela spominju u predturskom vremenu (u vremenu prije 15. st.) župnu crkvu u Vrbovskom. Navode je kao prvu župnu crkvu, no ne navode ni godinu gradnje ni njenoga Naslovnika. Ne znamo ni gdje je crkva bila. Tko je o vjernicima vodio duhovnu skrb za vrijeme turskih opasnosti, ni to ne znamo.
  • Župa Vrbovsko je do polovice 20. st. pripadala Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj biskupiji, od 1969. god. Riječko-senjskoj, a od 2000. god. do danas Riječkoj nadbiskupiji.
  • Narod župe Vrbovsko spadao je poslije izgradnje karolinske ceste oko 1732. god. pod Župe Lukovdol i Brod Moravice.
  • Vrijeme gradnje ‘prve’ crkve (kako je naziva ‘Spomen knjiga za župu Vrbovsko’) i njezin smještaj u Vrbovskom: gradnja prve crkve, posvećene ‘Presvetom Oltarskom Otajstvu’ i ‘Sv. Ivanu Nepomuku’, započeta je 1755. god., a dovršena 29. rujna 1756. Bila je smještena na prostoru današnjeg boćališta i dječjeg igrališta. Služena je posljednji put Sv. Misa u toj crkvi 18. 08. 1887.
  • Vrijeme gradnje današnje župne crkve: 1893. – sagrađena je ‘do jeseni 1894. g. sasma’. Neogotička crkva, izvedena je prema Bolléovu projektu (arhitekt Hermann Bollé).
  • Crkva je blagoslovljena po mjesnom župniku Vjekoslavu Vršiću 13. travnja 1895. na Veliku subotu. Prvu Sv. Misu služio je u novoj crkvi 14. 04. 1895., na sam Uskrs, župnik Vjekoslav Mršić. 16. 05. 1985., kanonik Ferdinad Pleše iz Fužina, blagoslovio je sva tri nova žrtvenika. POSVEĆENA je, kao i sva tri oltara, 11. lipnja 1904. god. (modruški i senjski biskup dr. Antun Maurović). Prvu svečanu Sv. Misu u novoposvećenoj crkvi služio je kanonik Ivan Vidas.
  • Oslikan svod i zidovi: od 02. 08. do 25. 10. 1929. (slikarsko društvo ‘Ars sacra’ iz Praga, ak. slikar Franjo Martini s dvojicom dekoratera).
  • Orgulje: nabavljene i montirane 1906. god., elektrificirane 1986. god.
  • Prvi poznati dušobrižnik: Antonius de Znika
  • Vrijeme osnivanja župe: 02. veljače 1790.
  • Prvi župnik: Antonius Pet. Wagatheij
  • Zaštitnik: Sv. Ivan Nepomuk (zaštitnik Češke, mostova, od poplave, ispovjednika…)
  • Najstariji sakralni objekt u našoj župi: kapelica Sv. Antuna Padovanskog, 1710. god.
  • Srušeni sakralni objekti: prva crkva – porušena 1901. god. (zbog trošnosti); kapelica Sv. Ivana Nepomuka na mostu na Dobri – 04. listopada 1943. god.

‘Zvona’ br. 4/441, Rijeka, svibanj 2011. god., str. 12-13, pod naslovom ‘Češki svetac omiljen u Hrvatskoj’, autor Goran Moravček, o našoj Župi donosi slijedeće:

Župa u Vrbovskom pod zaštitom sv. Ivana Nepomuka utemeljena je 2. veljače 1790. godine. Crkva je pred kraj XIX. stoljeća bila trošna i tijesna te je tadašnja Kraljevska kotarska oblast u Vrbovskom naložila 13. kolovoza 1887. novopristiglom župniku Vjekoslavu Vršiću da je zatvori. U njoj je Sv. Misa posljednji put služena pet dana kasnije. Od 18. kolovoza 1887. godine do Uskrsa 1895. godine, kada je u novoj župnoj crkvi Sv. Ivana Nepomuka slavljena prva Misa, kapela sv. Antuna Padovanskog, u koju jedva da je stalo tridesetak vjernika, privremeno je bila župno središte. U toj je kapeli 19. studenoga 1894. župnik Vršić, na prethodni poticaj tadašnjeg senjsko-modruškog biskupa i budućeg zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića služio pjevanu svečanu Sv. Misu na staroslavenskom jeziku. Biskup Posilović je 25. ožujka 1894. godine donio u Senju odluku prema kojoj se u liturgijski jezik vraća staroslavenski. Od tada se u župi Sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom u liturgiji koristio isključivo staroslavenski jezik, kako je zapisano u župnoj Spomen knjizi.

Prostrana župna crkva sv. Ivana Nepomuka izgrađena je u obliku križa u slogu neogotike. Zvonik je prigrađen uz sjeverni crkveni zid (naš ispravak: uz južni). U crkvi su tri oltara. U poligonalnom oslikanom svetištu stoji glavni žrtvenik s neogotičkim drvenim retablom u čijem je središtu postavljena slika Sv. Ivana Nepomuka. Na strani Evanđelja podignut je oltar Sv. Krunice, a na strani poslanice oltar Sv. Obitelji.

Novu crkvu blagoslovio je na Veliku subotu 1895. godine župnik Vjekoslav Vršić, a tri nova oltara je 16. svibnja iste godine blagoslovio kanonik i fužinski župnik Ferdinand Pleše (1825. – 1911.).

Marijan Širca (1854. – 1932.), gvardijan trsatskog franjevačkog samostana, blagoslovio je 6. ožujka 1898. godine Križni put u crkvi.

Senjski i modruški ili krbavski biskup dr. Antun Maurović (1851. – 1908.) posvetio je župnu crkvu i sva tri oltara u njoj 11. lipnja 1904. godine o čemu postoji i zapis na kamenoj ploči postavljenoj na zidu svetišta na strani poslanice. Prvu svečanu Misu u novoposvećenoj crkvi služio je kanonik Ivan Vidas (1867-1955).

U doba župnika Ante Ladića kupljene su, od tvrtke Jana Tučeka iz češke Kutne Hore za svotu od 4.000 kruna, orgulje s 13 registara i dva manuala sa 729 svirala. Tijekom Prvoga svjetskog rata, 23. listopada 1917. godine, rekvirirane su cijevi principala te su orgulje bile izvan uporabe do 1924. kad ih je osposobio Vjenceslav Holub, graditelj kod tvrtke Tuček. Zalaganjem župnika Đure Puškarića orgulje su obnovljenje 1986. godine, a radove je izveo Marko Pavlinić, majstor zagrebačke tvrtke “Muzička naklada”.

Sedam prozora u crkvi oslikali su između 1911. i 1913. godine majstori tvrtke “Tiroler Glasmalerei” iz austrijskog Innsbrucka. Još tri prozora s likovima Sv. Franje, Sv. Marka (naš ispravak: Sv. Male Terezije) i Sv. Jurja oslikala je 1929. godine radionica Marinković iz Zagreba. Dvije godine kasnije oslikana su još tri prozora u istoj radionici (Bl. Hozane, Sv. Marka Križevčana, Sv. Monike i Sv. Augustina).

Nova zvona naručio je vlč. Stjepan Petranović iz zagrebačke ljevaonice Antuna Blazine, jer su stara bila rekvirirana u Prvome svjetskom ratu. Veliko brončano zvono posvećeno Sv. Ivanu Nepomuku, teško 535 kg, i manje u čast Sv. Roka (267 kg) ‘krstio’ je 2. ožujka 1923. godine također župnik Petranović.

Crkvu je oslikao u drugoj polovici 1929. godine Franjo Martini iz Praga s dvojicom pomoćnika. Oni su izveli četiri velike slike: nad vratima sakristije prikazan je Sv. Ivan (Nepomuk) pred kraljem Vjećeslavom, a nad glavnim žrtvenikom Krist u Emausu. Slikari iz praške radionice “Ars sacra” naslikali su i motiv Čuda u Kani te Propovijed na gori. Na stropu su portreti apostola i crkvenih otaca, a nad pjevalištem slika kralja Davida i sv. Cecilije. Slikarije je blagoslovio Rafael Kanotti, dekan i župnik iz Brod Moravica.

Špilja Majke Božje Lurdske s kipom Gospe, postavljena je u župnoj crkvi ispod pjevališta na strani Evanđelja.
U župi Vrbovsko postoje i kapele podignute u čast Sv. Antuna Padovanskog iz 1710. godine, Gospe Karmelske na groblju iz 1900. godine, Majke Božje Lurdske u Senjskom iz 1936. godine (naš ispravak: iz 1939. godine), Sv. Terezije od Maloga Isusa u Moravicama iz 1932. godine, Sv. Roka u Jablanu iz 2006. godine (naša dopuna: te zimska kapelica Presvete Euharistije u podrumu Župnoga doma iz 2013. godine).

Kapele – vrijeme izgradnje:

  • kapela sv. Antuna Padovanskog – 1710. god.
  • kapelica sv. Ivana Nepomuka (most na Dobri) – 1830. god. (srušena 1943. god.)
  • kapela Gospe Karmelske (groblje) – 1900. god.
  • kapela Male Terezije u Moravicama – 1932. god., obnovljena 2014. god.
  • kapela Gospe Lurdske na Senjskom – temeljni kamen blagoslovljen 08. 11. 1936., izgradnja započela u svibnju 1938. god., blagoslovljena 09. 07. 1939.
  • kapela sv. Roka na Jablanu – građena od 2003. do 2006. god., blagoslovljena 16. 08. 2006. god.
  • kapela Presvete Euharistije (u podrumu Župnoga doma; zimska) – izgrađena 2013. god., blagoslovljena 08. 12. 2013. god.

Značajniji svećenici iz povijesti župe:

  • Antonius Pet. Wagatheij – prvi župnik (1790.)
  • Vjekoslav Vršić (1887. – 1903.) – graditelj današnje župne crkve
  • Stjepan Petranović (1922. – 1937.) – obnovitelj crkve, vjerskog i društvenog života, graditelj kapela na Senjskom i u Moravicama
  • Josip Jonaš (1962. – 1980.) – graditelj župne kuće
  • Đuro Puškarić (1980. – 1990.) – obnovitelj župne crkve, kapela i vjerskog života
  • Mate Vuković (1990. – 2008.) – prvi župnik od osamostaljenja Hrvatske

Važni dokumenti za povijest Vrbovskog i Župe

  • Isprava Kraljevskog suda u Zagrebu – 22. veljače 1481. g. (kraljevski sud u Zagrebu, a u ime ugarsko – hrvatskog kralja Matijaša Korvina, traži od kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog da poštuje povlastice zagrebačkih trgovaca koji prolaze kroz Vrbovsko, tj. zabranjuje mu ubiranje maltarine od tih zagrebačkih trgovaca; prvi spomen Vrbovskog; ‘rodni list’ našega mjesta)
  • Povelja jeruzalemskog patrijarha Georgiusa de Lascarisa – 03. lipnja 1771. g. (izdana u Rimu, u kojoj se spominje Vrbovsko i Sv. Ivan Nepomuk kao njegov zaštitnik; ‘krsni list’ našega mjesta; povelja se čuva u našem župnom uredu)
  • Povelja Josipa II. – 14. ožujka 1785. (car izdvaja Vrbovsko iz neposredne strukture vlastelinstva i dodjeljuje mu položaj povlaštenog kraljevskog trgovišta; Vrbovsko je dobilo gradsku samoupravu, gradski magistrat i sud, a nekadašnji kmetovi trgovačke gospoštije postali su slobodni građani kraljevskog trgovišta)
  • Dekret o osnivanju župe – 02. veljače 1790.

Zanimljivosti iz povijesti

  • prvi župnik (Antonius Pet. Wagatheij) bio je Čeh, s obzirom da je na području Vrbovskog bilo puno Čeha koji su se ovdje naselili u vrijeme gradnje Karolinske ceste
  • svod današnje crkve oslikao je 1929. g. češki akad. slikar iz Praga
  • orgulje su nabavljene 1906. g. iz češke radionice ”Jan Tuček”
  • glavni oltar, pobočni oltari u sporednim lađama, propovjedaonica te reljefni kipovi Presvetog Srca Isusova i Majke Božje Žalosne nabavljeni su iz tirolskih drvorezbarskih radionica
  • u svetištu crkve, na strani Evanđelja, nalazi se neogotička drvena propovjedaonica darovana od hrvatskih radnika u Americi 1901. g., a izrađena u drvorezbarskoj radionici Adolfa Vogla u Hallu kod Innsbrucka. Ima baršunasto pokrivalo i s vanjske strane umjetnički izrezbarene reljefe četvorice evanđelista
  • župna crkva je do 2. svjetskog rata imala 7 oslikanih prozora – vitraja (Sv. Franjo, Sv. Mala Terezija, Sv. Juraj, Bl. Hozana, Sv. Marko Križevčanin, Sv. Monika i Sv. Augustin), koji su u ratu uništeni i nikad obnovljeni
  • Župu je 1925. g. posjetio jedan hrvatskih blaženik – dr. Ivan Merz, koji je održao predavanje o Vatikanu i papi i susreo se s katoličkom mladeži koja je bila aktivna u Orlovskom savezu (kasnije križari)
  • 9. srpnja 2005., u župnoj crkvi postavljena je i blagoslovljena slika Sv. Ivanke (Gianna) Beretta Molla, zaštitnice trudnica, majki i djece te promicatelja kulture života, koju je na kraju svečane Mise otkrila kćerka pokojne svetice, Laura Panucci r. Molla. To je prva slika Ivanke Beretta Molla, žene koju je Papa Ivan Pavao II 2004. g. proglasio svetom, postavljena u Hrvatskoj
  • umjetnički najvrednija slika je dar, navodno, carice Marije Terezije prvoj crkvi koja je zbog trošnosti srušena, a slika je sačuvana. Prikazuje habsburškog prijestolonasljednika princa Rudolfa kako vodi konja na kojem jaše svećenik noseći bolesniku Presveti Oltarski Sakrament
  • u preko 200 godina postojanja, župa je dala jednog domaćeg svećenika (nije više u službi)
  • 1990. g., u organizaciji župe Sv. Ivana Nepomuka, proslavljen je veliki jubilej: 500 godina od prvog spomena Vrbovskog i 200 godina župe
  • uz Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije (Lukovdol), ovo je najistočnija župa Riječke nadbiskupije
  • suzaštitnici Župe su Sv. Martin iz Toursa (zaštitnik siromaha) i Sv. Nikola biskup (zaštitnik pomoraca i djece). Osobito se štuje Sv. Martin, iako na području Župe nema vinogradarske tradicije, vjerojatno iz razloga jer se na taj dan održavao tradicionalni jesenski sajam (još od Povelje Josipa II iz 1785. g.) koji se održava i dan danas – neprekinuto 230 godina!
  • 19. 10. 2014., riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić blagoslovio je novu Caritasovu pučku kuhinju, u dvorištu Župnog doma. Iako zajednički susreti s potrebitima datiraju još od 2012. g., u ovom se prostoru svake srijede pripravlja više od 50 obroka za potrebite u župi
  • na području župe nalaze se 3 pravoslavne crkve:
    a) pravoslavni manastir i crkva Sv. Jovana Preteče u Gomirju
    b) pravoslavna crkva Sv. Ilije u Vrbovskom
    c) župna pravoslavna crkva Sv. Georgija u Moravicama
  • na području Grada Vrbovskog, prema popisu stanovništva iz 2001. g., živi 6047 osoba. Od toga najviše Hrvata (57,25%) i značajan udio srpske manjine (36,23%). Prema statističkim podacima Riječke nadbiskupije (iz 2010. g.), računa se da područje župe obuhvaća 4.852 stanovnika, od toga 2.255 katolika. Danas je oko 2.000 katolika.

Na zapadu, općinsko područje graniči s općinama Brod Moravice i Ravna Gora, na jugu s gradom Ogulinom, na istoku s općinom Bosiljevo, a na sjeveru s Republikom Slovenijom. Kroz područje grada Vrbovskog protječu dvije veće rijeke Gorskog kotara: Dobra i Kupa.

Božićni blagoslov svojih domova primaju obitelji iz 17 naselja župe (od ukupno njih 41 koja crkveno-pravno pripadaju pod župu Vrbovsko).

 

Priredili: prof. Šimun Dujmović i p. Ivan MSC

______________________________________________________

REPORTAŽA IZ ŽUPE VRBOVSKO (‘Glas koncila’ od 28. 02. 2017., br. 8/2017.)

U goranskoj se katedrali pruža evanđeoska dobrodošlica

Župa Vrbovsko – župa Caritasa, duhovnosti i životnih ispovijedi

Autor: Ivan Tašev, snimke: Ivan Tašev

Na samom rubu Gorskoga kotara, uz njegov istočni dio, na čak 280 km2 površine smjestilo se Vrbovsko, drugi po veličini grad u »zelenom srcu Hrvatske«. Čim na autocesti u retrovizoru vozač pozdravi čvor Bosiljevo te prođe dva tunela Veliki Gložac i Rožman brdo, termometar u danima veljače pokazuje negativne temperaturne vrijednosti, a ni vremenski uvjeti za vozače nisu baš idealni. Točno na pola puta između Zagreba i Rijeke već šest stotina godina to je područje naseljeno, jer prvi zapisi o Vrbovskom i okolnim mjestima nalaze se u crkvenim ispravama iz sredine 15. stoljeća, kada su plemenitaške obitelji Frankopan i Zrinski zagospodarile cijelim tim krajem.

Trebalo je pričekati još tristo godina, do 14. ožujka 1785., da Vrbovsko doživi novu afirmaciju: car Josip II. dodijelio mu je grb, gradski magistrat i sud, proglašeno je slobodnim kraljevskim trgovištem, pa se tako razvila »trgovačka gospoštija«. Uspomena na te slavne dane i danas živi kada se svake godine sredinom ožujka slavi Dan grada, no gubitak stanovništva sve više obeshrabruje tamošnje stanovništvo.

Siromasi nisu teret

S tim je izazovom suočena i župa sv. Ivana Nepomuka, čiji se župljani okupljaju u vrijednoj sakralnoj građevini, izgrađenoj prema projektu glasovitoga arhitekta Hermanna Bolléa, prozvanoj i goranskom katedralom. Ublažavanju teške situacije i župa daje svoj doprinos, iako je ponajprije usmjerena na duhovni rast i razvitak.

»U našoj župi nema politikantstva, nego se naviješta evanđelje i sila Božja. Siromasi župi nisu teret, nego evanđeoska dobrodošlica. Ukratko, mi smo župa Caritasa, duhovnosti, euharistije i životnih ispovijedi«, tim riječima župu sv. Ivana Nepomuka predstavlja Ivan Androić, kojemu je od siječnja 2012. godine povjerena briga za tu goransku župu.

Imali su mještani Vrbovskoga mnogo toga naučiti s posljednjom promjenom svećenika: župnika Ivana Androića ne nazivaju velečasni, nego pater – jer je redovnik iz zajednice Misionara Srca Isusova, a on im je svojim brojnim pričama s prijašnjih služba otvorio potpuno novi svijet. Dugo je, naime, bio misionar u afričkim zemljama, iz kojih nosi brojne zgode i anegdote, a prije dolaska u Vrbovsko bio je voditelj Duhovnog centra u Dramlju kod Crikvenice, župnik u Viškovu u Rijeci te je službovao u Zagrebu u Stenjevcu i Trnju.

Vrbovsko ima pet tisuća stanovnika, a župi sv. Ivana Nepomuka pripada 41 naselje. Stanovništvo nije homogeno ni po pitanju narodnosti, a ni vjerske pripadnosti. Prema posljednjem popisu Hrvata je bilo 60 posto, a slično je i s izjašnjavanjem o vjerskoj pripadnosti – katolika je 57 posto, pravoslavnih 35 posto, što u brojkama znači da u župi živi 3100 ljudi, od čega je oko 2100 katolika te 700-tinjak drugih kršćana. Pogled na prošlogodišnju župnu statistiku pokazuje da je bilo sedam krštenja, a gotovo pet puta više umrlih – njih 38. Vjenčana su tri para, prvu pričest primilo je osmero djece, a godinu ranije krizmalo se 36 osnovnoškolaca. Blagoslov prima petstotinjak obitelji.

Suradnici su najveća vrijednost

»U svim materijalnim župnim projektima uvijek ima najmanje deset župnih suradnika koji angažiraju donatore – i katolike i pravoslavne; mjesne majstore i dodatne suradnike, sve uz njihov osobni neposredni angažman. Mobiteli stalno rade: ‘Trebamo za crkvu. Možeš li pomoći?’ Ljudi doista vole pomoći i imaju duboku svijest uzajamne suodgovornosti i doprinosa za crkvene potrebe, bez obzira na njihove ograničene mogućnosti. Rijetko sam gdje kao župnik imao toliko suradnika i vidio toliku spremnost za velikodušan angažman – od jutra do mraka, pa ako treba i duboko u noć kada to zahtijeva dovršetak posla. To je doista pravi Božji dar, to je najveća župna vrijednost u Vrbovskom«, pohvaljuje župnik p. Androić svoje najbliže suradnike dok spominje što je sve obnovljeno u posljednje vrijeme: uvedeno je podno grijanje, tapecirane su klupe, temeljito su obnovljeni unutarnji zidovi župne crkve…

Župi sv. Ivana Nepomuka pripada 41 od 62 naselja grada Vrbovskoga u kojima živi 3100 ljudi, od čega je oko 2100 katolika, a 700-tinjak pravoslavnih. Nedjeljnom se mise služe u župnoj crkvi te u tri filijale: Moravice, Jablan i Senjsko. Prošle je godine bilo sedam krštenja, a gotovo pet puta više umrlih – njih 38. Vjenčana su tri para, a prvu pričest primilo je osmero djece. Blagoslov prima petstotinjak obitelji.

Ali ne ostaje župnik samo na pohvalama, spominje kako dosadašnji klasični pastoral u župi nije donio očekivane rezultate, volio bi da još više vjernika pohađa dnevna i nedjeljna euharistijska slavlja, pa su zato pastoralne planove uskladili prema jednomu cilju – prenošenju vjere. Proglasili su tako na razini župe 2016./2017. Godinom prenošenja vjere, pa su s novom godinom u Vrbovskom krenuli s novim planovima. »U takvom stanju naše pastoralne nemoći i nezadovoljavajuće vjerske prakse vjernika – to je trenutak kada Bog počinje djelovati. S naše strane, osim uobičajenoga župnoga apostolata, planira se započeti s praksom javnih propovijedi i misija po ulicama i kućama da bismo vratili one koji su se udaljili od Crkve, a za to vrijeme aktivni vjernici podupiru to euharistijskim klanjanjem i molitvom u župi… Razmišljamo o organiziranju javnih bdjenja, klanjanja i molitava na ulici, pa čak i mise u pojedinom naselju koje toga dana svećenik pohađa, a planiramo još više druženja s ljudima u zajedničkim odlascima u prirodu«, napominje župnik redovnik Androić, rodom iz Pakraca, koji se brine i o tri filijale: Moravice (Mala Terezija), Jablan (sv. Rok) i Senjsko (Gospa Lurdska).

Živa karitativna djelatnost

Kada se nakon nedjeljne mise vjernici okupe ispred župne crkve u Vrbovskom, osjeća se među njima duh zajedništva, spoj mladosti i iskustva. Razgovara se o pastoralnim inicijativama, a predana jezgra župnih suradnika planira što ih sve čeka u sljedećem tjednu. No kada zvona crkve podsjete da je podne, svaka se aktivnost zaustavlja i započinje molitva »Anđeo Gospodnji« – znaju da svoje snage ne mogu staviti samo u svoje ruke, nego u svim pothvatima traže Božju pomoć i blizinu.

Među aktivnim je vjernicima pastoralni vijećnik i vjeroučitelj Šimun Dujmović (43), koji se 2001. vratio na rodnu grudu i otada predaje vjeronauk u OŠ Ivana Gorana Kovačića te sadašnjemu župniku pomaže u katehezi u pripremi prvopričesnika i krizmanika. »Naš je ključni problem što većina mladih odlazi iz Gorskoga kotara. Predajem ovdje 15 godina i od đaka kojima sam prve generacije predavao gotovo nema ni jednoga koji je ostao na području Vrbovskoga. Osobno mi je mnogo značilo što sam se mogao vratiti ovamo jer život je u manjoj sredini kvalitetniji nego u većim gradskim središtima. Više je prednosti, ali ključna je stvar da bi ljudi ovdje ostali da ostvare vlastitu egzistenciju«, spominje Dujmović i kaže da mrežu škola na području grada pohađa oko 260 učenika, od kojih je 80-ak župljana. Djeca su, prema njegovim riječima, mirnija nego u gradskim sredinama, a za njih se nude izvannastavne aktivnosti, ali i drugi programi športskih i kulturnih udruga.

Duša i ponos župe koja nosi ime zaštitnika Češke, mostova i ispovjednika jest župni Caritas čija je voditeljica 75-godišnja Nada Kuretić. To je tek jedna od njezinih uloga – jer je uz to i pjevačica, sakristanka te gotovo nema dana da ne posjeti župnika ili dođe u crkvu. »Karitativna je aktivnost zaživjela prije pet godina, na početku nas je bilo 14 volontera, a sada nas je osam. Posjećujemo stare i siromašne, nosimo im hranu i higijenske potrepštine koje skupljamo svake zadnje nedjelje u mjesecu od župljana. To su većinom obitelji s više djece ili socijalni slučajevi – takvih je kojima pomažemo svaki mjesec tridesetak, a na Caritasovu popisu je 80-ak potrebitih«, kaže baka Kuretić kojoj godine nisu teret u obavljanju i služenju jer Caritas doživljava kao sastavni dio vjere.

Kuhaju za 50-ak potrebitih

Uspješnima su se u Caritasu pokazali i u prikupljanju donacija. Osim što od Riječke nadbiskupije potrebitima proslijede jabuke, ponosni su i na redovite donacije privatnih tvrtki i pojedinaca. Najveći im je podupiratelj, već treću godinu uzastopno, »Dukat« koji je u 2016. godini donirao 54 tisuće proizvoda, u protuvrijednosti oko 300 tisuća kuna – otkriva nam Roland Štefanac (44), ekonom župnoga Caritasa, zaposlen u policiji. On se brine da se osigura dovoljno namirnica za kuhanje obroka za župnu pučku kuhinju koja svake srijede hrani 50-ak najpotrebitijih, kao i za ostale organizacijske zahtjeve karitativne zajednice. »Pred velike blagdane organizirali smo obroke za sve korisnike naše župne kuhinje, počastili smo ih novogodišnjim ručkom. Znamo pripremiti i večeru za sve vjernike u povodu župnoga blagdana sv. Ivana Nepomuka«, napominje Štefanac.

Svaki tjedan obroke za župnu pučku kuhinju priprema Marija Mužević (64), rodom iz Lukovdola, koja se još 1961. g. doselila u Vrbovsko. »Nekada su tvornica ‘Sljeme’ i drvna industrija ovdje bili jaki. To je bila ‘krava’ koja daje pomalo mlijeka, ali uvijek je bilo dovoljno i svi su si napravili kuće, mogli su školovati djecu. Sve je dobro dok se nešto događa«, govori umirovljenica koja se u listopadu 2013. pridružila ekipi za kuhanje obroka i otada svake srijede priprema kompletan obrok za siromašne. Uvijek posluže juhu, glavno jelo, salatu, kolač, a dobar obrok završava i kavom. »Najviše dolaze samci i stariji, a dio se vozi starima. Veseli su naši potrebiti, uvijek dođu i drago mi je da na taj način mogu pridonijeti župi«, kaže kuharica Mužević.

Štefančeva supruga, članica ekonomskoga vijeća i suradnica u Caritasu, rodom Zagrepčanka, upoznaje nas s materijalnim radovima u župi. Iza njih je izgradnja zimske kapelice u podrumu župne kuće, uređena je sakristija, a garažu i gospodarsku zgradu pretvorili su u dvoranu pastoralnoga centra. Redovito održavaju i župno zemljište. »Najsvježiji su nam radovi od ovoga ljeta, kada smo u tri mjeseca podigli duhovni centar iznad dvorane. Naš župnik pedantno vodi sve knjige, nema potreba za korekcijama, ekonomski funkcioniramo dobro«, svjedoči Sandra Car Štefanac, koja je, priznaje, morala proći fazu prilagodbe nakon doseljavanja u Vrbovsko, ali to nije dugo potrajalo i uklopila se u društvenu i župnu zajednicu.

Tjelesno i duhovno djelo

Osim u građevinskim radovima, i u duhovnom je pogledu mnogo aktivnosti. Najmlađa pokrenuta zajednica u Vrbovskom je Marijina legija. Počela je s radom u rujnu 2016. godine, kada je uspostavljen prezidij »Majka milosrđa«. Marijin legionar je Enver Mufić (44), umirovljenik vojne policije koji uz još pet djelatnih članova obilazi starije i one koji ne mogu dolaziti u crkvu. »Idemo uvijek u paru, imamo tri ekipe za apostolat, mi smo sredstvo u Marijinim rukama. Uzajamno dobivamo: i oni kojima nosimo Isusa i Mariju, a i mi osobno. Drago nam je da je djelovanje počelo: uz djelatne članove počinjemo organizirati i pomoćno članstvo. Temelj je da se čovjek osobno posveti, tada počinje promjena, jer čovjek onda gleda drukčije oko sebe, počinje gledati Marijinim očima, a ona nikada nije u središtu pozornosti, nego uvijek pokazuje na svojega Sina i prema slavi Presvetoga Trojstva«, kaže Mufić o spajanju duhovnoga i tjelesnoga djela milosrđa u Marijinoj legiji, jednoj od rijetkih u Gorskom kotaru.

A posebnost ne samo u Riječkoj nadbiskupiji, nego i šire, zasigurno je nesvakidašnja zajednica čija je članica umirovljenica Amalija Baraba (61), rođena u Vrbovskom. Riječ je o pokorničkoj zajednici koja nema svoja okupljanja, ali donosi duhovne plodove. »Ima nas 8-10 članova i upisujemo se na popis na pomoćnom oltaru, gdje odabiremo dan kada ćemo postiti o kruhu i vodi. Uz to izmolimo krunicu, sudjelujemo na misi i primimo pričest – sve kao zadovoljštinu za grijehe koji se čine u našoj župi i župnoj zajednici, a osobito za grijeh pobačaja. Ustrajni smo već više godina, a sretni smo svaki put kada uspijemo, jer molitva i njegovanje duhovnoga života mijenjaju čovjeka, kao i to što ulažemo žrtvu te se odričemo za druge«, kaže Baraba, koja se uključila i u Marijinu legiju. Svjedoči o ljepotu života u Vrbovskom, što je prenijela i na svoje sinove, koji nikada nisu poželjeli otići iz Gorskoga kotara, a u rodnom su mjestu uspjeli pronaći i posao.

Mali duhovni centar za velika Božja djela

Kao jedan od modela kojim žele u duhovnom pogledu probuditi uspavani Gorski kotar u župi Vrbovsko izgradili su duhovni centar za mlade i druge osobe »Dom Srca Isusova« u samo tri mjeseca. S radovima su započeli u srpnju, a već u listopadu 2016. godine upriličen je blagoslov prostora u kojem se organiziraju duhovne obnove, živa klanjanja s karizmatskim molitvama, omogućuju duhovni razgovori, kao i temeljite životne ispovijedi u prirodi uz slapove Kupe i kanjon Kamačnik. Skromni duhovni centar, smješten u potkrovlju pučke kuhinje, dio je pastoralnoga centra, a raspolaže sa 15 kreveta, dvoranom i kuhinjom. Oko 70 donatora priključilo se realizaciji toga projekta koji je nastao iz vjere i ljubavi, a u malom duhovnom centru za velika Božja djela svakoga se mjeseca organiziraju duhovne obnove. Treći vikend u mjesecu rezerviran je za takve duhovne sadržaje, a osim župljana na noćenje i smještaj dobrodošli su vjernici iz svih dijelova Hrvatske.

Laički upravitelj duhovnoga centra »Dom Srca Isusova« je 30-godišnji Tomislav Rožić, samostalni obrtnik, koji dočekuje i smješta goste, brine se da su sobe čiste, ali i za dostavu hrane za posjetitelje duhovnoga centra. »Još se uhodavamo, prvu smo trodnevnu duhovnu obnovu i goste imali u prosincu, a najavljen je raspored do lipnja. Osnovno je usmjerenje svih susreta sakramentalno-karizmatskoga karaktera, program traje tri dana, izmjenjuju se poticajni nagovori, misa i klanjanje, mogućnost životne ispovijedi, a sve to vodi naš župnik p. Ivan Androić. Osim za goste, program je otvoren i za domaće župljane, no žao mi je što oni nemaju dovoljno otvoren obzor prema Gospodinu«, kaže Rožić, koji je aktivniji u župi posljednje četiri godine zajedno sa suprugom Mirjanom.

Ministranti su uigran tim

Uz tu duhovnu »egzotiku«, u župi Vrbovsko njeguju i tradicionalne pobožnosti: svakoga se dana moli krunica, ali i časoslov za vrijeme mise, uvedene su tijelovske procesije, u korizmi se moli križni put… Na svim tim okupljanjima važnu riječ ima liturgijsko pjevanje, o kojem se već 26 godina brine Zlatko Baraba (61), voditelj župnoga zbora i nastavnik glazbene kulture u mjesnoj školi. »Mnogo se toga promijenilo u posljednjih četvrt stoljeća: na početku je bilo puno zamaha, bilo nas je 47 pjevača, a danas nas je upola manje. Pjevamo tradicionalne pjesme i šansone, a imamo i nekoliko autorskih pjesama. Osobno sam pjesničke duše, pa lijepi tekst znam uglazbiti. Dvaput smo za blagdan sv. Cecilije pozvali zborove iz Delničkoga dekanata na susret i koncert u našu crkvu, no ta se okupljanja, nažalost, nisu nastavila«, napominje Baraba, koji je zbor vodio i na nastupe u Zagreb, na koncert »Božić u Ciboni«, na susret Gorana na Sveti Duh, a razmjenjuju nastupe i s jastrebarskom župom.

Jedan od muzikalnijih župljana je i mladi Mihael Štefanac (17), koji u gimnaziju putuje u Ogulin, a u srednju glazbenu školu u Karlovac. Uz sve to stigne biti i voditelj ministrantske zajednice u kojoj je od prve pričesti. Da sve štima pokazuje njihova uigranost tijekom misnoga slavlja. »Svatko zna svoju ulogu, uigran smo tim. Pater nas je dosta toga uvježbao, pokazao nam kako da liturgija djeluje još dostojanstvenije. Dugo već zajedno ministriramo tako da svatko zna što je čije zaduženje. Uz ministriranje trudimo se biti aktivni u župi i u drugim područjima, a uključili smo se i u socijalni život u Vrbovskom. Posredovanjem župnika posljednje tri godine u zimskim mjesecima starijim župljanima idemo očistiti dvorište kada zapada snijeg«, kaže Štefanac, a njegove riječi potvrđuju i među najmlađim ministranticama 10-godišnja Nika Lovrenović, kao i srednjoškolci Patrik Kuretić i Antonio Kovačević, koji su ostali povezani uz Crkvu. Sigurno ih je privukla i župnikova darežljivost jer je svoje poslužitelje kod oltara vodio na više izleta i hodočašća: od Marije Bistrice i Ludbrega do Salzburga.

Raspored za čitače

Upravo si je tu zadaću – zadržati mlade i obrazovane ljude u Vrbovskom – kao misiju svojega mandata dao i gradonačelnik Dražen Mufić (54), redovit na misnim slavljima, koji spominje dobru suradnju grada i župe.

»Vidim da je život u župi dosta oživio, ima sve više mladih ljudi, koji zajedno s patrom unaprjeđuju vjernički život župe. To nam je posebno drago. Ali ovo je i područje gdje ima 35 posto pravoslavnoga življa, interes je da zajedno živimo dobro i kvalitetno, u tome se trudimo. Mi smo grad koji je prema ustavnom zakonu obvezan dati jezična prava manjini i uspješno smo to implementirali. U dogovoru i konsenzusom s Vijećem srpske nacionalne manjine dvojezični su natpisi postavljeni u tri mjesta. Tamo su Srbi u većini pa mogu uživati to pravo. Postignuto je dobro razumijevanje«, spominje gradonačelnik Mufić, čije gradske službe zajedno sa župom rade i na socijalnim programima kako bi se smanjilo siromaštvo i pomoglo starima i nemoćnima.

Među mlađima u župi je ministrantica i liturgijska čitačica Iva Mufić (14), osnovnoškolka kojoj je povjerena briga da organizira čitače za svakodnevna i nedjeljna misna slavlja. »Doma pišem raspored da čitači dođu ravnopravno na red nakon nekoga vremena. Kažem im prije mise, oni se pripreme i pročitaju čitanje. Pred Božić i Uskrs održavamo zajedničke susrete sa župnikom, koji nas uputi kako da naše čitanje bude još ljepše, a i na razini nadbiskupije organizira se sastanak čitača pa naši predstavnici odlaze u Rijeku«, napominje osnovnoškolka Mufić, koja planira upisati gimnaziju u Rijeci, gdje će i živjeti u đačkom domu, ali će se redovito vikendom vraćati u Vrbovsko.